Napad je počeo ujutro 19. marta 1993. godine. Vojska Republike Srpske, pod komandom pukovnika Slavka Lisice, krenula je u ofanzivu s ciljem probijanja linija ARBiH. Njihova strategija bila je kombinirati snage tenkova i transportera uz podršku pješadije, želeći brzo probiti odbrambene linije i spojiti svoje snage s onima na Ozrenu.
Prvi talas napada bio je snažan i iznenađujući. Snage VRS-a koristile su osam tenkova i više transportera, što je predstavljalo značajnu mehaniziranu snagu. Međutim, već tokom prvih nekoliko sati bitke, ARBiH je uspješno usporila napredovanje neprijatelja. Prvi tenkovi VRS-a su bili pogođeni i zaustavljeni, što je značajno usporilo ofanzivu.
Borci ARBiH, unatoč lošijoj opremi, koristili su svoje poznavanje terena i efikasnu protuoklopnu taktiku kako bi zadržali neprijateljske snage. Prvi dan borbe završio je relativno uspješno za ARBiH, iako su snage VRS-a nastavile s povremenim granatiranjem i pripremom za sljedeći napad.
Drugi dan borbe bio je najintenzivniji. Neprijatelj je, odlučan da probije linije, pojačao napade i doveo dodatne snage, uključujući nove tenkove i oklopne transportere. Borbe su se odvijale duž cijele linije fronta, a na obje strane bilježili su se gubici. VRS je pokušavao preuzeti kontrolu nad ključnim tačkama, dok su se borci ARBiH čvrsto držali svojih pozicija.
Tog dana, ARBiH je uspjela uništiti nekoliko neprijateljskih tenkova i transportera, što je stvorilo konfuziju među napadačima. Strateška koordinacija i odlučnost branilaca odigrale su ključnu ulogu u zadržavanju neprijatelja, iako su bili izloženi teškim bombardiranjima i oklopnim napadima.
Borbe su trajale tokom cijelog dana, a neprijatelj nije uspijevao probiti ključne tačke odbrane. Međutim, gubici su bili neizbježni, a u večernjim satima bilo je jasno da ni jedna strana neće lako popustiti. VRS je pokušavao grupirati preostale snage za još jedan veliki udar, dok su borci ARBiH koristili noć kako bi se pregrupirali i pripremili za nastavak sukoba.
Treći dan bio je odlučujući za ishod bitke. Neprijateljske snage, iscrpljene gubicima i neuspjelim pokušajima da probiju linije odbrane, počele su pokazivati znakove povlačenja. Snage ARBiH su zadržale ključne položaje i uspjele uništiti ukupno šest neprijateljskih tenkova i tri transportera tokom cijele bitke.
Ovaj dan je donio prekretnicu u bitci jer je bilo jasno da VRS više nema dovoljno resursa ni ljudi za nastavak ofanzive. Iako je neprijatelj nastavio s povremenim napadima, moral boraca ARBiH bio je na vrhuncu, jer su znali da neprijatelj gubi snagu. Povlačenje snaga VRS-a počelo je poslijepodne, a ubrzo je bitka okončana.
Nakon tri dana intenzivnih borbi, neprijateljske snage bile su prisiljene povući se, ostavljajući za sobom oklopna vozila i tenkove. Na mjestu sukoba ostala su dva uništena tenka i jedan transporter, koji danas stoje kao simboli otpora i hrabrosti branilaca ARBiH.
Zaključak bitke kod Karuša predstavlja simbol odlučnosti, hrabrosti i uspjeha boraca Armije Republike Bosne i Hercegovine, koji su se suočili s nadmoćnim neprijateljem i oklopnim snagama Vojske Republike Srpske. Kroz tri dana neprekidne borbe, uspjeli su zaustaviti napredovanje i planiranu ofanzivu koja je prijetila da poveže ključne teritorije pod kontrolom VRS-a.
Uprkos tehnološkoj nadmoći neprijatelja, borci ARBiH su zahvaljujući hrabrosti, poznavanju terena i čvrstoj odlučnosti uspjeli uništiti devet neprijateljskih tenkova i transportera, te zadržati dva tenka i jedan transporter, čime su ispisali jednu od najsvjetlijih stranica odbrambenog rata. Spomenik uništenim oklopnim vozilima, danas poznat kao "Groblje tenkova", ne služi samo kao podsjetnik na bitku već i kao simbol nepokolebljivog otpora i borbe za slobodu, koju će buduće generacije pamtiti i poštovati.